Bal pod maskama
opera Đuzepa Verdija
Na repertoaru
Velika scena, 22 oktobar 2025, 19:00
OTKAZANO
Dirigent Bojan Suđić
Podela:
Rikardo, grof od Varvika guverner države Boston Dejan Maksimović
Renato, njegov sekretar Dragutin Matić
Amelija, Renatova supruga Jasmina Trumbetaš Petrović
Oskar, guvernerov paž Sofija Pižurica
Ulrika, vračara Sanja Anastasia
Silvano, vojnik u službi Rikardovoj Pavle Žarkov
Samjuel, zaverenik protiv Rikarda Vuk Matić
Tom, zaverenik protiv Rikarda Strahinja Đokić
Sudija Siniša Radin
Amelijin sluga Siniša Radin

Verdijeva odbrana Bala pod maskama
Naslov? – ne. Vek? – ne. Lokacija? – ne. Likovi? – ne. Situacije? – ne. Izvlačenje imena? – ne. Bal? – ne. Ovo su samo neke od izmena koje su cenzori tražili da se unesu u libreto Verdijevog Bala pod maskama što je kompozitora toliko razbesnelo da je odlučio da operi San Karlo u Napulju ne preda naručeno delo. „Što se tiče umetnosti, imam svoje ideje i jasna, precizna uverenja kojih se ne mogu i ne smem odreći“ rekao je Verdi i ponudio im ili da ga oslobode ugovora ili da ga tuže. U teatru su odlučili da kompozitora izvedu pred sud. Odabravši najboljeg advokata, sa kojim je pripremio odbranu punu filozofskih i poetskih citata, Verdi je iskoristio priliku da Trgovačkom sudu u Napulju predoči „neke umetničke principe muzičke nauke“ – i pobedio. Sud je presudio da je razlika između dva libreta (onog Verdijevog i onog koji je zahtevala cenzura) bila dovoljna da nanese štetu muzici.
A sve je počelo 1857. godine kada je direktor teatra San Karlo naručio od Verdija operu koja bi bila izvedena u sezoni karnevala. Od prvobitne ideje da to bude Kralj Lir (na kome je sa velikom strašću radio dugo godina i nikada ga nije dovršio) kompozitor je prešao na rezervnu varijantu – libreto za Oberovu operu Gustav III ili Bal pod maskama autora Ežena Skriba iz 1833. godine. Sa Skribom „nenadmašnim majstorom zapleta“ Verdi je sarađivao tokom boravka u Parizu, dve godine ranije, kada je na njegov libreto na francuskom jeziku komponovao Sicilijansko večernje. Međutim, iako je kompozitor smatrao da je libreto za Gustava III grandiozan, dobar i lep ipak je, po njegovom mišljenju, bio previše konvencionalan i on angažuje dramskog pisca Antonija Somu da ga preradi.
Priča opere koja je zasnovana na istinitom događaju – ubistvu švedskog kralja Gustava III 1792. godine na balu, već je Oberu izazvala probleme sa cenzurom iako je Skrib težište sa politički motivisanog ubistva preneo na ljubavnu dramu. U vreme kada je Verdi počeo rad na ovom delu desila su se dva pokušaja atentata – jedan na Ferdinanda I od Napulja i drugi na Napoleona III u Parizu te ne čudi što je reakcija cenzora bila tako neumerena. Posle pobede na sudu kompozitor odlazi u Rim da ponudi operu teatru Apolo. Tamošnji cenzori zahtevali su da radnja bude premeštena negde van Evrope i da umesto kralja Gustava glavni lik bude plemić nižeg ranga. Verdi koji je kroz peripetije sa cenzurom prolazio sa gotovo svakom svojom operom pristao je na ove uslove. Radnju opere premešta u Severnu Ameriku pod kolonijalnom vlašću a Gustav postaje Rikardo grof od Varvika, guverner države Boston. Kompozitoru je bilo važno što je odobreno da se opera odvija u XVII veku jer je želeo da prikaže svu blistavost dvora u stilu Luja XIV.
Tako je nastalo delo koje nosi glavne karakteristike Verdijevog stvaralaštva – opera puna jakih kontrasta i obrta iz kojih su proisticali neprekidni nizovi njegovih muzičkih ideja. U Balu pod maskama sabrani su na jednom mestu ljubav, dužnost, čast, neverstvo, osveta i ubistvo, oproštaj i kajanje odnosno borba između ljubavi i politike, emocija i razuma. Dok su komični elementi, kao sredstvo kontrasta, u Rigoletu nosili izvesnu goričinu i čak ulivali jezu, u Balu pod maskama oni se javljaju u vidu podsmeha koji je tu da ublaži dramu (Rikardo koji sa podsmehom dočekuje upozorenja i proročanstva o svom ubistvu kao i u sceni pod vešalima). Verdi je kao efekat kojim će podići tenziju u najdramatičnijim momentima opere koristio veliku količinu teksta koju je potrebno otpevati u kratkom vremenskom intervalu u brzom tempu. Izuzetni zahtevi koje je na taj način stavio pred pevače iziskuju veliku tehničku virtuoznost.
U ovom delu kao da su sve uloge ravnopravne. Rikardo i Amelija, Renato, Oskar i Ulrika, svakome od njih (osim Ulrike) Verdi je dodelio po dve, veoma zahtevne ali i nezaboravne arije kako bi se likovi ali i pevači pokazali u punom sjaju. Hor takođe ima značajnu ulogu kao oličenje naroda u čijim se redovima kriju zaverenici koji od početka predstave planiraju atentat na Rikarda. Tako će motivom zavere biti protkana cela opera od uvertire do konačnog atentata, poput senke koja lebdi nad njim. Sam kraj predstave i scena ubistva zanimljivo je dramaturško rešenje kompozitora i izazov za reditelje. Naime, ubistvo Renata odvija se u toku bala dok orkestar na sceni (odnosno na balu) ne prekida izvođenje jer do njih još nije stigla vest da se nešto strašno dogodilo. Tako nastaje još jedan kontrast i stvara se svojevrsna konfuzija – dramatična scena umiranja odvija se na fonu plesne muzike.
Premijera Bala pod maskama održana je 17. februar 1859. godine u teatru Apolo u Rimu sa velikim uspehom i do danas spada u omiljene Verdijeve opere. Mnogi poznavaoci se slažu da je njegovo delo iznad politike a po rečima maestra Mjung Vun Čunga „izvanredna strana opere ne leži u priči, već u Verdijevoj muzici“.
Vanja Kosanić
SADRŽAJ
I ČIN
Prva slika – Oficiri, deputati čekaju na audijenciju u Rikardovoj palati. Među prisutnima se već nalaze zaverenici Samjuel i Tom, sa grupom istomišljenika. Dolaze Rikardo i paž Oskar koji mu predaje spisak gostiju za sutrašnji bal pod maskama. Na spisku je i Amelija, žena njegovog sekretara i najboljeg prijatelja Renata, koju Rikardo potajno voli. Renato, kada ostanu nasamo, obaveštava Rikarda da se protiv njega priprema atentat. Rikardo hrabro odbija da prihvati značaj ove vesti. Renato ga moli da informaciju primi ozbiljno, jer bi država njegovom smrću bila dovedena u veliku opasnost. Dolazi sudija da od guvernera traži da se protera vračara Ulrika, jer, kako on kaže, buni duhove. Oskar brani vračaru i objašnjava guverneru kako ona služi za zabavu mladom svetu, jer se više bavi ljubavnim pitanjima nego nečim drugim. Rikardo dolazi na ideju da nekoliko poslanika, zajedno sa njim, preobučeni u mornare posete vračaru i vide u čemu je stvar. Svi prime predlog kao duhovitu šalu i prihvate ga. Zaverenici se nadaju da će to biti trenutak pogodan za izvršenje atentata.
Druga slika – Kod Ulrike, vračare. Oko njene pećine uvek ima puno sujevernih žena. Ulrika priziva duhove. Rikardo prvi stiže, preobučen, i sakrije se u masi. Dolazi Silvano, vojnik Rikardov, i pred svima govori o vrlinama Rikardovim. Silvano traži od Ulrike da mu kaže kakva ga budućnost čeka. Rikardo, koji je sve čuo, da bi nagradio Silvanovu vernost, brzo napiše dekret o njegovom unapređenju i neopaženo ga doda vernom vojniku, zajedno sa kesom novca. Na tajnom ulazu se pojavljuje Amelijin sluga. Njegova gospodarica hoće nasamo da dobije savet od vračare. Ulazi Amelija. Moli vračaru da joj pomogne: voli svoga muža Renata, ali voli i guvernera. Traži lek protiv te ljubavi. Vračara joj saopštava da u ponoć treba da ode na pusto mesto, na gubilište, i nabere travu ispod vešala. Ona će joj pomoći da zaboravi Rikarda. Rikardo čuje Ulrikin savet Ameliji; sprema se i sam da ode i sretne Ameliju na pustom mestu, pod vešalima. U međuvremenu, tu su se našli i zaverenici Samjuel i Tom, sa svojim pristalicama. Ali trenutak za atentat nije pogodan, zbog naroda koji ulazi. Rikardo, preobučen, traži od Ulrike da i njemu prorekne budućnost. Ulrika se, u prvi mah, usteže, ali mu, na insistiranje svih, saopštava da će biti ubijen. Ubiće ga čovek koji mu prvi pruži ruku. Rikardo ovo proročanstvo prima kao šalu, pruža ruku zaverenicima i prisutnima, ali se svi ustežu da je prihvate. Ulazi Renato, po dogovoru, i pruža Rikardu ruku na pozdrav. Svi odahnu, jer mu je Renato najbolji prijatelj. Ipak, Ulrika upozorava Rikarda da ozbiljno shvati proročanstvo. Ulaze Silvano i narod koji prepoznaju guvernera, i ukazuju mu počast.
II ČIN
Pusto mesto na kojem su vešala. Tu se kažnjavaju zločinci. Ponoć je. Amelija dolazi sama i uplašena. Ona treba da zaboravi Rikarda i ljubav koju oseća prema njemu. Dolazi Rikardo i govori Ameliji o svojoj ljubavi prema njoj. Ona mu priznaje da i ona njega voli iako to ne sme, jer voli svog dobrog muža Renata, koji je u isto vreme najbliži Rikardov drug. Renato, međutim, saznavši da je Rikardo sam, bez obezbeđenja otišao u noć, dolazi da ga upozori, jer je obavešten o zaveri. Kad Renato dođe, Amelija pokriva lice, tako da on ne zna da je to njegova žena. Renato daje Rikardu svoj ogrtač i sporednim putem ga udaljuje sa mesta opasnosti. Na polasku, Rikardo traži od Renata reč da će damu, koja je tu, odvesti do grada, a da ne sazna ko je ona. Renato obećava. Zaverenici, misleći da je tu još uvek Rikardo, krenu u napad. Videvši da su zakasnili, počinju da provociraju Renata da otkrije ko je nepoznata dama sa kojom u ponoć šeta po takvom mestu. Amelija, videći da joj je muž u opasnosti, otkriva lice. Zaverenici se zaustave. Renato, shvativši da je to njegova žena, odluči da se osveti prijatelju, Rikardu. Zaverenici ga ismejavaju – kako muž sopstvenu ženu vodi na ljubavni sastanak u ponoć, po tajanstvenim mestima. Renato poziva Samjuela i Toma, vođe zaverenika, da ga posete. Zaverenici se udaljuju smejući se. Renato povede Ameliju u grad.
III ČIN
Prva slika – U Renatovoj kući, kasna je noć. Poražen činjenicom da je Amelija bila sa Rikardom, Renato odlučuje da kazni svoju ženu smrću, zbog neverstva. Amelija moli da još jednom vidi sina, koji spava u susednoj odaji. Renato popušta. Nije kriva žena, već prijatelj, i njemu će se osvetiti. Po dogovoru, dolaze Samjuel i Tom. Renato im saopštava da im se pridružuje i da želi Rikardovu smrt, baš kao i oni. Svako od njih ima svoje motive za ovakvu želju. Među njima nastaje savez, ali i prepirka ko će biti izvršilac atentata. Najzad odluče da kocka presudi. Stavljaju ceduljice sa svojim imenima u vazu. U tom trenutku ulazi Amelija i obaveštava Renata da je došao Oskar sa pozivom za bal. Renato natera Ameliju da izvuče jednu ceduljicu iz vaze. Amelija sluti zlo. Primorana, ona izvuče ceduljicu sa Renatovim imenom. Ulazi Oskar i donosi Rikardov poziv za bal pod maskama. Amelija odbija poziv. Renato saznaje od Oskara da će na balu biti i Rikardo. Sporazumeva se sa Samjuelom i Tomom da pođu na bal, jer je to pogodna prilika za izvršenje atentata.
Druga slika – Rikardo hoda po pustoj guvernerskoj palati i dvoumi se da li da potpiše dekret kojim Renata šalje u Englesku. U tom slučaju bi sa njim morala poći i Amelija. Jasno mu je da je njihova ljubav neostvariva. Ulazi Oskar i predaje Rikardu pismo, koje mu je krišom dala neka žena. Bila je to Amelija. Ona u pismu, bez potpisa, upozorava Rikarda da se na balu sprema napad zaverenika na njega. Rikardo se ne plaši, na balu će poslednji put videti Ameliju. Počinje bal. Dolaze zvanice. Svi su pod maskama. Među mnogobrojnim gostima su i zaverenici. Renato, Samjuel i Tom se krišom dogovaraju i nastoje da među maskiranim gostima prepoznaju Rikarda. Oskar, prepoznavši Renata, u prvi mah odbija da otkrije u kakvom kostimu je Rikardo. Najzad Renato, prevarom, uspe da dozna od Oskara kako je Rikardo maskiran. Prikriveni maskama, dok prisutni plešu, dolaze Rikardo i Amelija. To je njihovo poslednje veče. Opraštaju se, jer će uskoro Amelija sa mužem u Englesku. Iznenada, probivši se kroz grupe gostiju koji igraju, Renato prilazi Rikardu i ranjava ga. Rikardo pada, oficiri hvataju Renata, nastaje panika. Poslednjim snagama Rikardo mu saopštava da je njegova žena čestita i da ničim nije ukaljala čast svoga muža i porodice.
Rikardo umire.
Premijerno izvođenje
Premijera 22. januara 2005.
Velika scena
Đuzepe Verdi
BAL POD MASKAMA
Opera u tri čina (pet slika)
Libreto po Skribu, napisao Antonio Soma
Praizvedba u Rimu, 17. februara 1859.
Dirigent Bojan Suđić / Ana Zorana Brajović
Reditelj Božidar Đurović
Scenograf Aleksandar Zlatović
Kostimograf Ljiljana Orlić
Autor scenskog pokreta Ferid Karajica k.g.
Premijerna podela (prvoimenovani sa liste):
Rikardo, grof od Varvika guverner države Boston Dušan Plazinić / Janko Sinadinović
Renato, njegov sekretar Niko Isakov k.g. / Nikola Mitić
Amelija, Renatova supruga Katarina Jovanović k. g. / Višnja Pavlović Drakulić
Oskar, guvernerov paž Sofija Pižurica / Ivanka Raković
Ulrika, vračara Jelena Vlahović / Nataša Jović Trivić
Silvano, vojnik u službi Rikardovoj Miodrag Matić / Aleksandar Stamatović
Samjuel, zaverenik protiv Rikarda Vuk Matić / Goran Krneta
Tom, zaverenik protiv Rikarda Dragoljub Bajić / Sveto Kastratović
Sudija Aleksandar Dojković / Igor Matvejev
Amelijin sluga Boris Babik / Darko Đorđević
Premijerna obnova:
Rikardo, grof od Varvika guverner države Boston Hon Li / Janko Sinadinović
Renato, njegov sekretar Marko Kalajanović, k. g.
Amelija, Renatova supruga Katarina Jovanović / Jasmina Trumbetaš Petrović
Oskar, guvernerov paž Ivanka Raković / Sofija Pižurica
Ulrika, vračara Jelena Vlahović / Nataša Jović Trivić
Silvano, vojnik u službi Rikardovoj Miodrag Matić / Aleksandar Pantelić*
Samjuel, zaverenik protiv Rikarda Vuk Matić / Miloš Đuričić
Tom, zaverenik protiv Rikarda Dragoljub Bajić / Pavle Žarkov*
Sudija Darko Đorđević / Igor Matvejev
Amelijin sluga Danilo Stošić*
Arlekin Aleksandar Paunović
Kolombina Ivana Vidmar
Pjero Gavrilo Rabrenović
* Član Operskog studija Narodnog pozorišta „Borislav Popović“
Poslanici, oficiri, zaverenici, vojnici, mornari, žene i narod kod Ulrike, gosti na balu.
Događa se u Bostonu, krajem XVII veka.
Učestvuju Orkestar i Hor Opere Narodnog pozorišta
Pauza posle II i III slike
Asistent dirigenta Đorđe Stanković
Šef hora Đorđe Pavlović / Đorće Stanković
Asistent reditelja Mirjana Goločevac / Alekandar Nikolić, Stevan Marković
Dramaturg Dragan Stevović
Asistenti kostimografa Nevenka Milosavljević, Branka Bondžić Đuričić
Koncertmajstori Iskra Uzelac / Edit Makedonska, Vesna Jansens
Scensku muziku vodi Đorđe Stanković
Muzički saradnici Nada Matijević, Srđan Jaraković, Aleksandar Brujić / Ivan Jovanović, Nevena Živković
Organizatori Maša Milanović Minić, Snježana Vujasinović
Sufleri Silvija Pec, Biljana Manojlović
Inspicijent Dejan Filipović / Mirjana Goločevac
Majstor svetla Srđan Mićević
Majstor pozornice Zoran Mirić / Nevenko Radinović
Majstor maske Dragoljub Jeremić
Majstor tona Miroslav Vuković / Tihomir Savić
Glavni rekviziter Dejan Janković
Glavni garderoberi Vera Mekić, Jugoslav Purić
Kostimi izrađeni u radionicama Narodnog pozorišta pod vođstvom:
modelara kostima Ljiljane Sekulić, Božidara Zarića i glavnog modiste Radice Komazec
Dekor izrađen u radionicama Narodnog pozorišta pod vođstvom Željka Rudića
Vajarski radovi Stanimir Pavlović
Slikarski radovi Svetislav Živković, Ilija Krković, Srđan Pušeljić
Predstava traje 2 sata i 30 minuta