Đani Skiki
opera Đakoma Pučinija
SADRŽAJ
U spavaćoj sobi bogatog Firentinca, Buoza Donatija, okupili su se njegovi rođaci koji oplakuju njegovu smrt. Na postelji je još pokojnikovo telo. I pored velike žalosti, rođake jako interesuje gde je testament. Pošto ne mogu da izdrže, rastrče se po kući u potrazi. Nađe ga Rinučo. Kada ga otvore, svi su zapanjeni: stari Buozo je ostavio svoje imanje crkvi. Velika žalost se pretvara u grdnju. Pošto niko nema ideju šta da urade, Rinučo se seti da pozovu Đani Skikija, poznatog po pronicljivosti i lukavstvu. (Rinučova Arija)
Rođaci nisu oduševljeni, jer znaju da Rinučo voli Skikijevu kćer Lauretu. Dolaze Laureta i Skiki. Zita saopštava Skikiju da ne da svog nećaka devojci bez miraza. Laureta preklinje oca da im pomogne. (Lauretina Arija)
Skiki se doseti, da pošto je Buozo tek umro, a vest o njegovoj smrti se još nije pročula, treba falsifikovati testament.Telo pokojnika biće prebačeno u drugu sobu, i umesto njega u krevet će da legne Skiki i da maskiran, glumi Buoza i izdiktira novi testament. U međuvremenu naiđe doktor Spineloćo, da obiđe bolesnika, i na oduševljene svih prisutnih ne prepoznaje Skikija. Dok se prave pripreme, svaki rođak došapne Skikiju da baš njemu ostavi glavni deo nasledstva (kuću, mazgu i mlinove), a da će njemu pripasti deo. Skiki ih upozorava da se po zakonu falsifikovanje testamenta kažnjava odsecanjem ruke i progonstvom. (Skikijeva Arija)
Stižu notar i dva svedoka, komšije Gučo i Pinelino, pred kojima Skiki diktira testament. Svako dobija po nešto, a glavni deo nasledstva ostavlja sebi. Pošto odlaze notar i svedoci, Rodbina se u gnevu rastrči po kući ne bi li uspeli da odnesu nešto vredno. Skiki ih izbaci napolje, a zatim se obraća publici. Laureta i Rinučo srećni pozdravljaju Firencu obasjanu suncem.
Na čiju stranu treba stati u vremenu bez pravih junaka?
Operu Đani Skiki Đovakino Forcano stvara inspirisan Danteovom Božanstvenom komedijom. Danteovi stihovi, a i opera, tretiraju stvarne događaje i istorijske ličnosti iz XIII veka. Đani Skiki je jedan od njih. Njega Dante smešta u osmi krug pakla, u jarugu u koju su smešteni krivotvorci. Pučini svojom operom baca novo svetlo na ovaj događaj. Forcanov i Pučinijev Skiki je antijunak među članovima porodice Donati, koji su portretisani kao pravi zlikovci. Tako se dovitljivi italijanski seljak veliča spram starih Firentinaca – elite. Priču o ožalošćenoj i pohlepnoj porodici suštinski određuje odnos između elite i provincijalaca. Kroz taj odnos i konstruišem osnovu za rediteljsku aktuelizaciju opere. Svedoci smo vremena u kojem su dovitljivost i lukavstvo jedino na ceni, te nas poreklo i pedigre više ne mogu odrediti niti socijalno pozicionirati. Današnja elita, u ovom slučaju stari Firentinci, pod prašinom zastarelih modela ponašanja i percipiranja stvarnosti lako postaju žrtve neoliberalnog kapitalizma. Sa druge strane, provincijalci, odnosno oni koje često ne nazivamo pravim građanima našeg grada, pokazuju mnogo veću osvešćenost i spremnost da se u novom vremenu snađu. I zaista, neminovno je zapitati se na čiju stranu treba stati u vremenu bez pravih junaka. Zato Đani Skiki, na kraju, pita publiku da sama donese presudu o njegovoj krivici. Tokom rada na ovoj operi često sam se pitala koliko smo kao javnost sposobni da donesemo objektivnu presudu i da je javno iskažemo. Kriva je porodica Donati podjednako kao i Đani Skiki. Kriv je i državni aparat prikazan pojavom namerno naivnih epizodnih likova. Kao publika, svedoci smo jednog komičnog događaja koji možda i nije zaista toliko smešan. Svedoci smo jednog grada koji neće više biti isti, jer grad, to su ljudi. Najviše smo onda krivi mi, publika, ako ništa ne uradimo.
Ana Grigorović
Premijera, 22. novembar 2016.
Velika scena
Đakomo Pučini
Đani Skiki
komična opera u jednom činu
Libreto napisao Đ. Forcano
Premijera u Njujorku, 14. decembra 1918.
Dirigent Đuzepe Akvaviva, k. g. / Đorđe Stanković
Reditelj Ana Grigorović
Scenografija, po ideji Ane Grigorović – Miraš Vuksanović
Kostimograf Katarina Grčić Nikolić
Koreograf Dejan Kolarov
Premijerna podela:
Đani Skiki Vuk Zekić / Aleksa Vasić
Laureta, njegova kći Sofija Pižurica / Nevena Pavlović
Rinučo Nenad Čiča / Ljubomir Popović
Zita, Rinučova tetka Dubravka Filipović / Jelena Petrović
Gerardo Slobodan Živković
Nela, njegova žena Nevena Matić / Vesna Marković*
Gerardino, njihov sin Stevan Karanac*
Beto Nikola Mikić
Simone Mihailo Šljivić
Marko, Simonov sin Pavle Žarkov
Đieska, njegova žena Ljubica Vraneš / Nataša Rašić
Magistar Spineloćo Gavrilo Rabrenović / Đorđe Tomić
Amantio di Nikolao, notar Sveto Kastratović
Pinelino, obućar Strahinja Đokić
Gučo, farbar Predrag Gligorić
Radnja se odvija u Firenci, 1299. godine
Orkestar opere Narodnog pozorišta
* Polaznici Operskog studija „Borislav Popović“
Koncertmajstor Edit Makedonska/ Vesna Jansens
Korepetitori Srđan Jaraković, Nevena Živković, Nada Matijević
Organizatori Maša Milanović Minić, Snježana Vujasinović Đorđević, Nemanja Stanojević
Inspicijenti Ana Milićević/ Branislava Pljaskić
Sufleri Silvija Pec / Kristina Jocić
Asistent scenografa Jasna Saramandić
Majstor maske Dragoljub Jeremić
Majstor svetla Miodrag Milivojević
Majstor pozornice Zoran Mirić
Majstor tona Perica Ćurković
Dekor i kostimi izrađeni u radionicama Narodnog pozorišta u Beogradu
Predstava traje 1 sat i 30 minuta (bez pauze)











